Ona je mlada žena sa manirima, kreativna liderka i čvrsta ruka PR tima Jelen Demofesta. Uvek nasmejana, neposredna i krajnje PRofesionalna u komunikaciji, ne samo sa klijentima i novinarima, nego sa svima. Moglo bi se reći da joj je osmeh zaštitni znak. Dugo pratim njen rad i razvoj i smatram da poseduje kvalitet u radu i da njeno vreme tek dolazi. Jednostavno rečeno, ona je Brankica Stojanović.
1. Kada i kako ste se odlučili da uplovite u vode odnosa s javnošću i da li biste, da možete da se vratite u prošlost, doneli istu odluku?
Odluka se desila vrlo čudnim spletom aktivnosti. Prije odnosa s javnošću, radila sam skoro godinu dana kao novinar informative na ATV-u. A onda, 2008. Iskrsnula je prilika da radim sa osobom koja je postavila temelje advertisingu uopšte na prostoru BiH, gospođom Brankicom Janković i iskreno, nisam znala šta da uopšte očekujem od novog radnog mjesta. U to vrijeme nije se mnogo znalo o odnosima s javnošću u BiH, a čini mi se i u cijelom regionu. Tako da ni ja nisam znala u šta se upuštam.
2. Odnosi s javnošću predstavljaju veoma zahtevan poziv, a naš region karakterišu određene specifičnosti. Šta se prema vašem mišljenju promenilo u komunikaciji PRofesionalnih komunikatora sa ciljnim grupama na bolje, a šta na gore?
Svakako se na bolje promijenila svijest, kako šire javnosti, tako i klijenata, o neophodnosti prisustva odnosa s javnošću u svim sektorima i sferama društva. Tačnije, sve što radimo su odnosi s javnošću. I sada smo svi mnogo svjesniji toga. Negativna propratna aktivnost ove pozitivne je pojava da je bavljenje PR-om postalo kao sezonski, honorarni posao, nešto što, čini mi se, izgleda kao poziv kojim se može baviti bilo ko. Dovoljno je malo ugodnog izgleda, čak ne striktno i dobra dikcija, malo osnovne pismenosti i voila – imamo PR-a. To je potpuno neispravan put shvatanja ove profesije. Odnosi s javnošću su vrlo osjetljiva profesija koja zahtjeva profesionalca, obrazovanog i upoznatog sa situacijom i okruženjem u kojem kompanija ili pojedinac za kojeg radi posluje.
3. Koju knjigu/e biste izdvojili kao neophodnu literaturu za sve koji se bave ili bi želeli da se bave odnosima s javnošću? Zašto?
Teško je govoriti o jednoj knjizi, jer smo svjedoci pojave u kojoj knjige na temu PR-a postaju dio čak štandova uličnih prodavaca, hoću reći, sve ih je više. Ukoliko bih morala da se odlučim za samo jednu koju bih poklonila nekom ko počinje da se bavi ovim poslom onda bi to svakako bila knjiga Edvarda Bernajsa „Propaganda“. Dovoljno je reći da se upravo Edvard smatra ocem današnjeg marketinga i propagande. Ona je dobra iz mnogo razloga, a jedan od najvažnijih je to što je puna konkretnih primjera. U ovom poslu, na primjerima se najbolje uči.
4. Dugi niz godina radite kao PR Manager Jelen Demofesta. Kako se rodila ideja o Demofestu i koji događaj tokom višegodišnjeg rada u organizovanju ovog festivala biste naveli kao omiljeni, onaj koji vam vrati osmeh na lice?
Ideja o Jelen Demofestu se rodila iz želje da agencija Aquarius, koja stoji iza cjelokupnog festivala već osam godina, ostavi nešto gradu u kojem posluje. Drugi privredni subjekti ulažu u svoje oglašavanje, poklanjaju i doniraju sredstva različitim organizacijama, mi kao advertising agencija imamo skroz drugu poziciju i morali smo biti malo originalniji u svom predstavljanju javnosti. Tako je nastao Jelen Demofest, beba Aquariusa koja sada već ima 8 godina. Meni je sve što ima veze s Jelen Demofestom omiljeno. Prvi put sam pred kamere u ulozi portparola stala upravo te 2008. I evo, već osam godina dočekujem preko 60 medijskih ekipa na festivalu, vodim press tim koji ima 4 člana koji u toku trajanja konkursa, priprema i samog festivala napišu preko 100 tekstova na temu festivala i mogu samo da kažem da Jelen Demofest u 8 godina nije imao nijednu negativnu objavu, a bavimo se demo bendovima i rokenrolom. Smatram to najvećim uspjehom PR tima festivala.
5. Osim muzičkog programa Demofest publici nudi i druge sadržaje. Koje?
Bila nam je želja da i drugim vrstama umjetnosti pružimo prostor za promociju. S obizorm na to da su nama kontakti s medijima i obezbjeđivanje pažnje u prirodi onog što se bavimo, nama je mnogo lakše skrenuti reflektore na ono što odlučimo da predstavimo javnosti. Tako smo se borili da na nacionalnim televizijama bude priče o grafiti crtačima, strip umjetnicima, skejterima, promovisali smo filmove koji se bave muzikom i imali izložbe fotografija koje se opet oslanjaju na muziku. Ove godine ponudićemo i nešto potpuno drugačije – projaket Žive biblioteke koji je možda najbolji PR projekat koji se sastoji iz biblioteke u kojoj možete pronaći 11 živih knjiga, odnosno ljudi koji dolaze iz različitih, uslovno rečeno, ugroženih ili zapostavljenih društvenih grupa, ali i onih koji nailaze na nerazumjevanje okoline. Vi kao posjetilac žive biblioteke birate knjigu koju ćelite da «pročitate» i dobijate 20 min da razgovarate sa odabranom živom knjigom. Među knjigama imaćemo bivšeg ovisnika, invalida, samohranu majku i sl.
6. Svake godine je sve manje sredstava koje države i donatori izdvajaju za kulturu i umetnost. Kako vi gledate na taj problem i sa kakvim izazovima se suočavate u radu sa sponzorima? Postoje li i neke pozitivne strane ove priče?
Kada su u pitanju komercijalni sponzori, Jelen Demofest je imao onoliko sreće koliko nije imao sa državnim institucijama. Kompanije m:tel i Jelen pivo, odnosno Molson Coors su skoro od prvog dana prepoznale potencijal Jelen Demofesta i stale su rame uz rame s nama na putu za koji ni mi nismo znali kuda vodi. Danas ubiru plodove tog povjerenja jer dobijaju najveći mogući visibility kroz festival koji je brzo postao regionalni. Smatram da mora postojati jasna strategija na temu kulture uopšte, jer je kultura osnovna čestica svakog društva, ona koja stvara pozitivno, ili negativno okruženje. Ukoliko pogledate u kakvom okruženju trenutno raste sve što se kulturom naziva, jasno vam je da za sada ta strategija ne postoji. Nedavno sam, kroz proces akreditovanja, razgovarala sa jednom urednicom na nacionalnoj televiziji jedne od država koje učestvuju na Jelen Demofestu i shvatila da je situacija svugdje ista – razumjevanje i potreba da se bavimo sistemskom borbom protiv šunda i kiča, i to na način da stvaramo novi sadržaj, kvalitetan i kulturan izumire na Balkanu. Demofest je zato tu. Da pokušamo da budemo kontrapunkt.
7. Event industriju je zahvatio talas promena koji je PR industrija prošla pre nekih desetak godina. Kakva su vaša predviđanja kad govorimo o trendovima u festivalskoj industriji?
Meni je sa pozicije portparola festivala koji je sve samo ne standardan teško da govorim o trendovima. Ono što je sigurno je da su suočavamo sa istom pojavom kao i u drugim sferama društva – ušli smo u eru kvantiteta, ne mareći na kvalitet. Hoću da kažem, svakog ljeta nastane bar nekoliko novih festivala, koji imaju isti ili sličan program kao onaj prije ili poslije njih. Da li zbog nade da tu postoji neki veliki potencijal za zaradu ili zbog trenda, ne znam. Iskreno se nadam da će se vremenom iskristalisati ljudi i organizacije čiji festivali imaju i neku dodatnu vrijednost te da će oni biti fokus interesovanja javnosti.
8. Vaš savet mladim snagama koje tek ulaze u sferu odnosa s javnošću i organizacije događaja je…
…budite posvećeni, znatiželjni, nikad površni, uvijek raspoloženi, pažljivo slušajte ljude s kojima radite i o klijentu uvijek znajte više nego što on zna o sebi i što prije shvatite da ovaj poziv podrazumjeva 24h radno vrijeme, ali i donosi neke od najljepših iskustava i poznanstava, to ćete prije biti spremniji za ono što vas čeka. I najvažnije je – čak i kad pomislite da znate sve, niste ni na pola puta, jer upravo u tom trenutku u odnosima s javnošću se nešto promijenilo.
Ostavite odgovor